četvrtak, 07.08.2008.
ljudske veličine
Zašto ovakav naslov? Zato jer se zaista ponekad pitam u kakvom svijetu živimo (koji kliše!)... Svatko gleda svoje dupe...svakome njegov ego određuje mjerila cijelog svijeta. Ja, ja i samo ja. To je ono što često čujem iz tuđih usta - toliko da mi zadnje vrijeme dođe da počnem vrištati i reći " pa daj prestani koristiti toliko izlizanu zamjenicu (jel to zamjenica,hm) prvog lica jedinine i počni možda koristiti množinu - mi." Najgore mi je što bilo kakav napredak koče takvi ljudi jer ne mogu vidjeti dalje od svoga nosa . Moja nadređenica (he he šefik(c)a) je najočitiji primjer. Ne prođe dan da u naizgled bezazlenom i nevezanom razgovoru ne spomene ja, ja,opet ja i dugo nitko pa opet ja... "nemoj staviti nju (kolegicu) u impressum jer kad bi gledali u impressum onda bi trebala biti samo ja, nemoj staviti ove slike na web jer gdje sam tu ja, samo ja sam napravila ovaj prjekt - nema veze što ste vas dvije u uredu isto toliko i radimo na istom projektu". Najviše me muči pitanje - ZAR NJOJ NIJE NEUGODNO i zar misli da sam ja glupa i ne kužim kako je bahata i egocentrična... a najgore je što ne mogu ništa reći jer bi izazvalo burne rasprave, a ja samo odbrojavam dane do kad odlazi na godišnji i smišljam dugoročne planove kako pobjeći glavom bez obzira iz tog radnog okruženja. I muči me - jel vrijedno napustiti posao zbog jedne osobe koju nitko ne može smisliti? ili kako se oduprijeti a da te to ne košta previše? U biti kad sumiram - mrzim sebe jer sam slaba se oduprijeti - svi kažu ne možeš, ignoriraj ju...ali i dalje ostaje gorčina zbog mog straha od autoriteta. Misao za kraj "JOŠ SAMO 2 DANA!!!"
petak, 01.02.2008.
KRIŽ
Svatko od nas nosi svoj križ. On nije lagan, grub je i neugledan, ali upravo skrojen po našoj mjeri.
Zato ne tražite lakši teret već prihvatite i nosite svoj križ, on je Vaš i ne pripada drugome!
ponedjeljak, 07.01.2008.
kenija dan 1.
budenje... naravno kao i u zadnjih godina znam sto me ceka...napad panike prije puta. U prevodu: wc svake dvije sekunde, u zeludac nista ne ulazi jer istom brzinom izlazi i samo je potrebno mene usutkati i strpati u neko prevozno sredstvo i ko pticica sam. I dragi se vec naviknuo i ignorira me. Polazak je iz Beca navecer i do tamo idemo s autom, pa je plan bio da svratimo u ikeu (ranije krenemo naravno) i nesto šopingiramo za stan (inace smo usred uredenja i ostavili majstore doma na brizi starcima i pobjegli glavom bez obzira), ali zbog moje panike odustajemo od te solucije i direkt na aerodrom. Tam na podizanju karata reeeeed i cekamo mi i cekamo i onda naravno nismo stigli polako po djuticu prosetati nego ravno u avion. Prije toga smo se nasli s jedinom parom (broj su nam dali u agenciji) koji isto ide gdje i mi. Nakon 8 sati spavanje-jelo-nespavanje-jelo- spavanje i jos par puta tako dolazimo. Iz nasih 10 stupnjeva u njihovih 30 - šok!!!! Ali vjerujte mi pozitivan - predivno jutro (6 ujutro) sa izlaskom sunca nam je bio prvi pogled na afriku...
o nicemu...
dan ko svaki drugi... eto malo surfam i vidim da nisam nista stavila vec jaaaaaako dugo, nije ni važno kad nitko ni ne cita. A to nije ni bila poanta ovog bloga. Al eto, vec dugo planiram napisati pricu o keniji... pa mozda da napravim bar uvod.
Svadba u 6 mjesecu, nakon toga turbulencije na kojim bi nam mogli zaviditi i tupoljevi i nikako vremena za putovanje, a rekla sam da se tog putovanja (bracnog jelte) necu odreci ni za sta pa makar i sama isla (zanimljivo - solo na bracnom). I napokon nekako raznim trikovima privolim svog dragog da krenemo odlucivati sto i gdje i kada. Ideja prije svadbe je bila Costa Rica ali nazalost malo nam se budet smanjio od tada i potrazih ja (ne budi ljena) po agencijama nesto dovoljno daleko, egzoticno a opet dovoljno jeftino. I izbor se suzi na tunis (moj dragi silno hoce - neznam da li zbog 1200 kn za put - jeftino bratemili, ali dosadno za dva tjedna a i to mi bas nije egzotika) i keniju (eventualno bi pristala na egipat). Povuci potegni ja nagovorim (kao i uvijek, hehe) na keniju. I nademo mi super kombinaciju za 24.11., ali nismo sto posto i malo me to mucilo - pricekat cemo kao jos dva tri dana mozda nesto bolje uleti. A kad ono u petak saznamo za dva tjedna pokret (sve smo iskemijali - godisnji, lova, cjepljenje u 2 dana) za super malu lovu na dva tjedna u Keniju. I africa here we come!!!!!!! Sljedeci post kako je pocelo, bilo i nazalost zavrsilo. Pozzzz... ili po kenijski (svahili) Jambo!
utorak, 30.10.2007.
majstori
mislim da postova na ovu temu ima mali milijon, bar sam ih ja nasla na rvatskoj mrezi (op.a. netu) puuuno previse. I svi su uvijek njorgaju. Ahhhhhhhhhhh, u potpunosti razumijem zasto. Ja se borim s tim spodobama (ruzno zvuci, ali trenutno sam dosta ljuta na njih) vec 6 mjeseci. Da, 6 mjeseci u prasini... i u tih 6 mjeseci se svasta izdogađalo u mom zivotu (i znatno utjecalo na to koliko sam brinula oko njih - vise u stilu nek ih voda nosi) - svadba (moja, naravno), druge svadbe, europsko prvenstvo (na kojem sam na kraju zavrsila kao staff, iako je bio plan da aktivno sudjelujem - tema za drugi post ili puuuuno drugih postova), 2 putovanja moja i 2 putovanja mog muzica (ne na isto mjesto i u isto vrijeme) zbog naseg ljubljenog sporta, i puno zivotnih stvari. Ovih dana sam stisnula zube i odlucila da sve to (bar 1.etapa) mora zavrsiti, makar i na silu. Zadnjih tjedan dana je kroz stan prodefiliralo 10 majstora (zidara x 2 ili 3, srujica x 2, limara, neki i po nekoliko puta), na kraju smo jucer isprepadali onog koji je zavlacio tjedan dana s jednostavnom akcijom od 2 sata posla postavljanja vanjskih klupica zbog ceka nam je procurila proslotjedna kisa u sobu i covjek danas dosao i napravio - samo se malo zderes i oni kazu "neurotična baba" - bolje da završim i pobjegnem... Jos danas dolaze 2 majstora da pogledaju neke stvari i kazu cijenu. Na stranu to, mi putujemo za 4 dana u Keniju i nema nas 2 tjedna. Svi u familiji se kunu da ce svoje poslove (naravno da je familija upetljana u to - zato i traje 6.mjeseci!!!) zavrsiti i da cemo mi imati samo krecenje i onda mir 6.mjeseci do etape broj 2.(ako uopce budem više to željela).
Kako želim doći doma i ne mesti šutu i brisati i prati pod svaki dan, i sjesti i vidjeti da je sve isto i nakon 2 sata rada... i sutra opet ispočetka. Mogu samo zamisliti kako izgleda život običnog para kada dođu doma, skuhaju nešto na brzinu, pogledaju filmić iz videoteke ili odu na druženje s frendovima ili neku pijanku. To bi čak mijenjala za ovo putovanje...ali znam da mi (nama) to putovanje treba ko kruh jer moramo se maknuti od depresije jeseni, problema i svega onog što čini život usranim... inače ćemo usahnuti (to je neki stih nekoga...nemam pojma koga), ali bas pase. Ajme, kad sam procitala ovo, ispadam jedna jako konfuzna osoba, što naravno inače nisam 
Pozdrav do povratka iz kenije...
ponedjeljak, 15.10.2007.
pondjeljak kao i svaki drugi
nakon mjeseci, vjerojatno i godine opet malo piskaram... zasto blog? Nemam pojma. Eto tako.
Ponedjeljak, tezak ... brojim minute ... sad ih treba proći točno 7 min da bi ugasila komp, uzela mob, cigarete, upaljač sa stola, nabacila staru jaknu koja me već lagano živcira na sebe i krenula prema autu. A glava i dalje boli jednako kao u 12 kad je počela. Naravno da nemam tablete kod sebe. Još prošli tjedan sam ih trebala kupiti i svaki put sutra ću. Čak sam i mengu preživjela bez njih (lažem, jasmina mi je dala tablete)... Možda ih imam doma u ladici, ali brijem da ću opet zaboraviti kad dođem doma i samo se strovaliti na kauč kao i svaki put. Malo gledati tv, iako znam da me od toga još više boli glava ili zapaliti cigaretu (još gore). Zašto kukam, kad si sama neću pomoći i tko mi je onda kriv. Sama sam si kriva. Eto još 4 minute za ubiti. Zašto je danas baš taj dan kad sam opet počela pisati nešto, nemam pojma. Jednostavno je...
Još tri minute... još samo dvije (jednu sam ubila pišući naslov i čitajući što sam napisala). Uvijek prije nego zavšim nešto - dopis, mail ili nešto treće moram ispočetka pročitati da vidim da li sam negdje pogriješila (pravopisno, smisleno i sl) i nevjerojatno uvijek nađem neku grešku. Upravo je 16 sati i odlazim...
petak, 21.04.2006.
3. put
Ovo mi je sluzbeno prvi, a zapravo treci post... ne, nisam neodlucna, vec prvo znatizeljna, pa napisala poduzi blog i onda odlucila postiskati malo po meniju i odeee blog br.1., nakon toga neka sranja s poslom i naravno morala zgasiti sve na kompu i ode i blog br.2. Ako sad ne uspijem, onda odustajem za vijeke vijekova i biti cete uskraceni za jos jednog davitelja s svojim problemima, a moji prijatelji ce u istoj kolicini morati slusati moje zalopojke (ovime sam ih mislila malo odteretiti njihovih prijateljskih obaveza). Ajd da se onda upoznamo, ja sam ja, a vi se ... Nema veze, ionako ne pamtim imena kod upoznavanja.
Mislim da je dosta za prvi put (prvi put ionako nije bas nesto).
ja
Rjecnik pojmova:
"hrckati" - skupljati kao hrcak stvari koje ti zapravo ne trebaju, niti ce ti ikada trebati, ali nikad se ne zna, to je naravno moja osobina koju pokusavam regulirati pravilnim intervalima proljetno-jesenskog čišćenja, al ne ide bas...
